Ženska osoba, rođena 15.08.1976, majka 2 djece
DATUM PRVOG DOLASKA: 21.10.2005.
HOMEOPATSKA OBRADA
ANAMNEZA
-uklješten živac u desnoj nozi od 1987 god. –dijagnoza: lumboischijalgija
-'87 operirala skoliozu te nakon toga počinju bolovi radi čega svakodnevno koristi analgetike i antireumatike
IŠIJAS :
-bol kreće iz jedne točke u lumbalnom dijelu, seli se na desni kuk i spušta do koljena uz
peckanje i žarenje
-bol se pojačava noću tako da prije spavanja pije analgetike
-bol se lagano ublažava mirovanjem i utopljavanjem a pogoršava križanjem nogu
-desna noga je uvijek topla a lijeva hladna
GLAVOBOLJE:
-od prošle godine se pojavljuju glavobolje
-bol počinje u potiljku i širi se preko glave do desne strane čela, kao da su sljepoočnice pritisnute
-bol je tupa, pojačava se od pokretanja očiju, jakih mirisa i svjetla, a olakšava od mirovanja i kada žmiri
KOŽA:
-ima okrugle, crvene, suhe lišajeve na licu i leđima već nekoliko godina radi ćega koristi kortikosteroidne kreme
-lišajevi svrbe i ljušte se, pogotovo u dodiru s toplom vodom kada se jako zacrvene i žare
-koža je uglavnom tanka i nježna sa širokim porama
DJETINJSTVO:
-uvijek je bila odličan učenik kako bi se dokazala roditeljima, iz tog razloga je i upisala fakultet što ju je godinama gušilo psihički
-uvijek je osjećala strahopoštovanje prema roditeljima, i danas ju je strah proturječiti im; „oni su uvijek u pravu“
-mucala je kao dijete
EMOCIJE; LJUTNJA,TUGA,STRAHOVI:
-kada treba govoriti o problemu ili osjećajima osjeti vručinu u licu, pritisak u prsima, lupanje srca, i najčešće dobije proljev
-ima strah o doktora-boji se ljudi u kutama, miris bolnice; strah od bolesti, bolova općenito
-lako se rasplače i od tuge i od radosti ali ne plače pred drugima da ne vide koliko je slaba, ne voli tješenje
-uvijek ima potrebu da se dokaže a kada osjeti manjak samopouzdanja hvata ju panika nakon čega se ljuti na sebe jer je to dopustila
-boji se pokazati emocije i reči što misli da ne bi druge povrijedila
-kad je ljuta viče na djecu i poslije se osjeća krivom
-od ljutnje psuje, udari o stol i ima želju udariti osobu s kojom se svađa
-sa suprugom se slaže odlično, još su zaljubljeni i nakon 10 godina
-nije društvena, voli biti sama
-religiozna, voli ići u crkvu i tada se osjeća bolje
OPĆENITO:
-zimogrozna, ruke i noge hladne, noge otkriva noću
-spava na leđima ili desnom boku, budi se izrazito nenaspavana oko 6 sati
-sklonija nižem tlaku
-malo žeđa, malo se znoji ali je znoj vrlo intenzivnog mirisa
-pojačano znojenje noću po glavi i prsima
-stolica redovna , tokom mokrenja nekada osjeća peckanje i bol tipa sječenja u predjelu mjehura
-voli jesti variva, obožava ljuto
-voli piti običnu vodu i kavu
-osjetljiva na miris cigarete
TERAPIJA: Lycopodium 30c
I.KONTROLA : 01.12.2005.
-tokom uzimanja lijeka pojavila se glavobolja (u to vrijeme nije pila kofeinsku kavu radi čega često dolazi do glavobolje)
-odmah nakon uzimanja lijeka pojačali su se lišajevi na licu i svrbež (nakon uzimanja lijeka kao prva reakcija često dolazi do pojačavanja već postoječih simptoma, tzv.agravacija, koji nestaju kroz kraće vrijeme)
-ponovljen lijek nakon 2 tj. (uz prethodni dogovor)
-nakon ponavljanja lijeka odmah prestali bolovi
-noću spava odlično, ne uzima tablete protiv bolova
-lakše razgovara s ljudima, više nije u grču
- bila kod liječnika sa kćerkom „kao da je išla na kavu“, nije osjećala nikakav strah niti nelagodu
-cirkulacija je puno bolja, nije joj više stalno hladno
-10 dana nakon ponovljenog lijeka blago „osjetila“ lumbalni dio kralješnice ali nije bilo potrebe za analgeticima
-glavobolja uopće nije imala
-sječenje u mjehuru se više ne pojavljuje, urin više nema pojačan miris
-na leđima su lišajevi prisutni ali ne svrbe
-normalno se umiva, više ne pocrveni od vode
-ne znoji se više po noći (pretpostavljam jer više ne koristi analgetike i antireumatike)
TERAPIJA nije potrebna
2. KONTROLA: 09.01.2006.
-cijelo vrijeme osjećala se promjenjivo; kod promjena vremena lagano bi se pojavila bol
- osjetila hladnoću u leđima koja se pojavljivala i prolazila zajedno sa boli
-lice se povremeno zacrveni ali manje nego prije, koža više nije toliko suha
-koža na leđima više ne svrbi a lišajevi nisu nestali
-nije nervozna kao prije
TERAPIJA: Lycopodium 200c
3. KONTROLA: 03.04.2006.
-verbalno se suprostavila roditeljima nakon čega osjeća veliko olakšanje (postupcima koje dalje opisuje vidljivo je da nema više potrebu za dokazivanjem roditeljima)
-noga uopće nije boljela do prije 3 dana kada ponovo lagano osjeti bol ali pun manje nego prije
-bol je izraženija po noći
-koža lica ne svrbi, ne crveni se, nema lišajeva
-nestali lišajevi sa leđa (po Haringovom zakonu simptomi moraju nestajati odozgora prema dole)
-mokrenje sasvima u redu, nema bolova
-glavobolja nema
TERAPIJA: Lyc 200c
- proteklih godinu dana povremeno se javljala sa informacijom da nema nikakvih tegoba
4. KONTROLA: 14.05.2007.
-nakon što je godinu dana bilo potpuno dobro, prije 15 dana poćela osječati bolove u lumbalnom djelu-navodi da je prije toga radi financijskih problema bila napeta i u pojačanom stresu (ovo je primjer kako se radi psihičke napetosti javljaju problemi na fizičkom planu upravo tamo gdje smo najosjetljiviji; ovdje se upravo NAPETOST javlja i na fizičkom planu)
-tek sa promjenama vremena lagano se pojave tegobe
-počne boliti lumbalni dio ali se bol ne spušta u nogu
-postane nervozna uz tu bol, razdražljiva,ništa ne može raditi dugo
-super spava ali treba više vremena da se namjesti kada legne u krevet
-probava uredna
-koža lica i leđa je totalno zdrava i čista
-glavobolja nema uopće
-ne osjeća bolove u mjehuru
-znoji se ali nema miris kao prije
-odgovara joj topla kupka za leđa;bolje nakon laganog kretanja ali se teško pokrenuti
-kao da je lagano ukočena
TERAPIJA: Rhus-T 1M
TELEFONOM U 7.MJESECU 2007: nakon zadnje terapije u vrlo kratkom vremenu osjetila je opuštanje na psihičkom planu, lakše prihvača trenutnu situaciju i samim time joj ne stvara toliki pritisak, a nekoliko dana nakon toga potpuno popušta bol i ukočenost u tijelu. Nakon toga osjeća se sasvim dobro. Daljnja kontrola samo po potrebi
Homeopatijom se liječe ljudi sa bolešću a ne bolest u ljudima.
(Samuel Hahnemann)